Tuga: Odlazak legendarnog fudbalera podgoričke Budućnosti, igrača koji je uticao na karijere Mijatovića, Savićevića...

Fudbalski region u suzama. U 66. godini, posle kraće bolesti, preminuo je Branislav Bodo Drobnjak, nekadašnji reprezentativac Jugoslavije i jedna od najvećih legendi Budućnosti iz Podgorice. Njegov odlazak predstavlja veliki gubitak za crnogorski i regionalni fudbal, jer je iza sebe ostavio neizbrisiv trag, kako na terenu, tako i van njega.

Tragedija: Mladi fudbaler preminuo samo nekoliko dana nakon velikog transfera

Drobnjak je prve fudbalske korake napravio u Jedinstvu iz Bijelog Polja, gde je još kao šesnaestogodišnjak zaigrao za seniorski tim. Ipak, najveći deo karijere proveo je u dresu Budućnosti, kojoj je ostao veran punu deceniju. Bio je stub odbrane generacije koja je ispisivala istoriju podgoričkog kluba, a sa svojim saigračima postavio temelje uspeha koji se i danas pamte.

Njegov kvalitet nije prošao nezapaženo ni na reprezentativnoj sceni. Za selekciju Jugoslavije debitovao je 1984. godine u Kardifu protiv Velsa, gde je pokazao zašto je važio za jednog od najpouzdanijih defanzivaca svog vremena. Profesionalnu karijeru završio je u Austriji, ali je zauvek ostao upamćen kao simbol Budućnosti i čovek koji je plavo-beli dres nosio sa posebnom strašću.

 

Tužna vijest zatekla je crnogorsku i regionalnu fudbalsku javnost. Nekadašnji istaknuti fudbaler, Branislav-Bodo Drobnjak, preminuo je danas u 66. godini života, nakon kratke i teške bolesti.https://t.co/sGoKC8kvKN — Meridian Sport Crna Gora (@MeridianSportCG) July 25, 2026

 

Povodom smrti Branslava Drobnjaka, javnosti se obratila i podgorička Budućnost:

"Deset godina u plavom. Deset zlatnih, verovatno i najboljih godina naše Budućnosti. A iz Podgorice – pravo u reprezentaciju velike i snažne Jugoslavije. Da zaustavi Ijana Raša, jednog od najboljih tog vremena. I zaustavio ga je onako kako je samo Bodo znao – čvrsto i snažno, a opet otmeno i elegantno. Zvali su ga velikani jugoslovenskog fudbala, ali ih je odbijao. Ostao je veran plavo-beloj boji. Čuvao je leđa i pomagao da odrastu Savićević, Mijatović, braća Brnović, Leković, brat Anto... Bio je veliki igrač, prijatelj, učitelj i drugi otac. Sve istovremeno. I sve nekako nenametljivo, iz drugog plana. Takav je bio naš Bodo", istakao je podgorički klub.

Njegovo ime ostaće zauvek upisano u istoriji jugoslovenskog i crnogorskog fudbala. Generacije koje su ga gledale pamtiće beskompromisnog defanzivca i velikog sportistu, dok će mlađima ostati primer kako se ljubav prema klubu i reprezentaciji dokazuje na terenu – srcem, karakterom i poštenjem.