Arena Cloud

Evroliga KK Partizan

"Kako je dobro videti te opet": Da li izleti u "Pionir" treba da postanu tradicija?

Pored same utakmice, najveći utisak koji su navijači poneli sa meča Partizana i Bešiktaša je atmosfera iz hale "Pionir" koja je podsetila na prošlo vreme. Stoga možda valja povesti polemiku - da li legendarno zdanje treba da postane dom Partizana tradicionalno, makar na jednu utakmicu u sezoni, kako bi se očuvao istorijski kontinuitet sa pričom koja i dalje živi?

21.11.2026. 10:55 pre 10 sati Luka Marković
"Kako je dobro videti te opet": Da li izleti u "Pionir" treba da postanu tradicija?

Pored same pobede Partizana, posebnu pažnju zaslužuje i atmosfera u hali "Pionir" sa utakmice crno-belih protiv Bešiktaša. Upečatljivo je bilo to da je beogradski klub odigrao tri meča u ovom zdanju (koje zvanično nosi naziv "Aleksandar Nikolić") kao domaćin, otkako se vratio u Evroligu, te da je tek sada došao do trijumfa. 

A samim tim, očekivano, i navijanje je bilo "baš kako treba". Podsetimo se prethodnih duela koje je Partizan odigrao u "Pioniru" u Evroligi za poslednjih pet sezona. Prvi se dogodio 2024. godine, kada je u goste došao Monako. Očekivano, bilo je velikog interesovanja, atmosfera jeste gorela, ali pobeda - izostala. Iako su "kneževi" vodili gotovo čitavim tokom meča, crno-beli su na tri minuta do kraja meča uspeli da uđu u apsolutni egal, a na minut do kraja i da povedu. Ipak, Eli Okobo je pogodio u narednom napadu, a potom je posle neiskorišćenog napada protivnika, Majk Džejms uspeo da pogodi uz faul preko Vanje Marinkovića. 

U narednom napadu, Ife Lundberg je izašao na liniju za slobodna bacanja, bio polovičan, a odbijena lopta je kod promašenog penala praktično prošla Isaku Bongi kroz ruke, što je onemogućilo ekipi Željka Obradovića da još jednom dobije priliku za novi preokret. 

Napustio je Partizan tada "Pionir", a naredni kontinentalni meč se dogodio ranije ove godine, tačnije prošle evroligaške sezone i verovatno da bi ga svi zaboravili da mogu. Sećamo se tog okršaja, pošto su crno-beli došli u Beograd nakon odličnog duplog kola i dve pobede u Minhenu - protiv Bajerna i Hapoela. Međutim, usledio je povratak u realnost. Olimpijakos je došao u "Pionir" i pokorio ga sa 38 razlike u svoju korist pred, istini za volju, ne baš krcatim tribinama (rezultat veoma loše sezone). 

Protiv Monaka, izostao je trijumf, a protiv Olimpijakosa i atmosfera, te je zato utakmica sa Bešiktašom donela ono pravo. Da, crno-beli su se mučili, ali se učinilo kao da jednostavno ne mogu izgubiti. Od prve sekunde duela, koja je ostala obeležena karakterističnim papirićima koji su poleteli sa tribina - nešto što je takođe podsetilo na stare dane - a valja dodati i tu i jedno skandiranje Dušku Vujoševiću pred start susreta, koji je bio i ostao simbol baš ove dvorane - sve je bilo u duhu 2000-ih godina, kada je gostavnje u Beogradu, uprkos skrominm finansijama i ponekad oskudnom sastavu, važio za veoma veliki izazov mnogima.

I baš zato, kao da je veću draž donela pobeda posle produžetka, posle znojenja i nerovoze, koji su iziskivali sve glasnije skandiranje i navijanje, sve dok u jednom trenutku nije bilo moguće čuti ništa osim usklađene buke i dok se montažne tribine za novinare i goste u parteru nisu tresle od poskakivanja mase. 

Naravno, nije to baš bilo kao nekada protiv Reala, Barselone, CSKA, Makabija i drugih, prevashodno zato što je nemoguće za klub usklađivanje prodaje karata tako da svi budu zadovoljni. "Sezonci" na svoja mesta polažu legitimno pravo (mada ih dosta "izvisi" čak iako se prioritetno brine o njima zbog kapaciteta), a sistem prema kome navijači koji žele da prodaju svoje sedište ukoliko nisu u mogućnosti da dođu na meč, nikada neće biti dovoljno efikasan kako ne bi bilo praznih stolica. Takođe, svi su svesni da se nekada u "Pionir" ulazilo "ispod rešetki", prevashodno jer Evroliga nije bila toliko stroga kao danas, povodom ograničenja kapaciteta. 

Međutim, svi prisutni su dobili obrise onoga kako je bilo igrati za Duleta Vujoševića protiv skupljih i jačih, znajući da još može da se iščupa pobeda. To je rekao lepo i Dušan Alimpijević, selektor Srbije i trener Bešiktaša, koji nije bio zadovoljan činjenicom da će morati da se sukobi sa Partizanom u "Pioniru". 

"Znači puno ovo, mislim da sam pokazao i zaslužno poštovanje prema navijačima Partizana. Ova atmosfera je vrhunska. Imali smo nesreću što smo igrali u Pioniru, ova atmosfera jede timove. Ne mogu da se porede Arena i Pionir. Nas je pojela ova atmosfera, iako je Partizan imao nekoliko povređenih igrača, a mi smo to morali da iskoristimo", rekao je Alimpijević. 

 

 

Da, atmosfera u "Pioniru" ume da "jede timove", ali jednostavno, daleko je od uslovne za potrebe oba beogradska kluba u Evroligi. Odavno su i Partizan i Crvena zvezda "prerasli" 8.000 duša (neki bi rekli da ih je ranije i po 10.000 stajalo u salu), te je najveća srpska dvorana jedina opcija - što je priznao i Vanja Marinković, kada smo ga pitali jednostavno pitanje - "Arena" ili "Pionir"? 

"Pionir, uvek Pionir! Bolja je atmosfera. Znam da je manje ljudi i da ne mogu svi da stanu, ali atmosfera je tri puta bolja. Baš sam gledao kada smo ušli na teren, svi su bili naježeni. Potpuno je drugačiji osećaj kada si u Pioniru nego u Areni. Jeste Arena veća i bolja hala, ali ovo je Pionir", poručio je kapiten Partizana.

Možda je na Vanju ostavilo utisak i to što se vratio u dvoranu u kojoj je započeo karijeru, ali recimo da je u pravoj palilulskoj atmosferi sa unikatnim doživljajem mogao da uživa i Karlik Džons, koji je takođe primetio koliko je bilo glasno. 

"Znate, uvek je lepo kada vidiš 20.000 ljudi na tribinama. Ali ovde je, mislim, ipak malo drugačije. Mnogo je glasnije, atmosfera je još luđa. Ne znam, mislim da je to dobra tema za raspravu. Stvarno ne mogu da izaberem. Jednostavno volim naše navijače i uživam da izlazim na teren i igram pred njima. Ali ovo večeras je bilo zaista posebno. Baš posebno", završio je Karlik Džons, a potom se po istom pitanju nadovezao i Kajl Olman, još jedan od heroja pobede: 

"Bila je odlična. Zapravo, atmosfera je nekako prisnija, sve je zbijenije i to mi se dopalo". 

Očito je da svi preferiraju "Pionir" - od navijača do ekipe. A kako i ne bi - posebna je istorija sve što se u staroj hali u ulici Čarlija Čaplina dogodilo i teško da bi stala u jednu enciklopediju. Navijači na takozvani dohvat ruke, praktično gledaju nad terenom, a zvuk koji se teško može opisati onome ko nije sam osetio. Tu je i ta prisnost koja sa jedne strane donosi posebnu emociju i odnos sa publikom. 

No, preference su jedno, a mogućnosti totalno drugo. Istina je da nijedan od navijača koji su sinoć bili u hali ne bi žrtvovao svoju sezonsku ulaznicu kako bi se vratio u "Pionir". Takođe je istina da bi teško bilo koji od košarkaša žrtovovao i deo svoje plate, koja u određenoj meri i zavisi od prihoda kluba - znatno većih zbog "Arene". A da navijačka bliskost lako može da košta klub pošto sve što poleti i sa najviših sedišta dvorane, gotovo zasigurno završava na parketu.

Ali na kraju svakako ostaje žal što ovi izleti u "Pionir" nisu ustaljena tradicija. Što svake godine ne postoji makar jedan susret koji bi se bez neke logističke potrebe odigrao na Paliluli. Takav običaj ne bi naštetio kasi kluba značajno, a kada bi karte za ovu hipotetičku utakmicu (koja nije ni u povoju) bile isključivo u slobodnoj prodaji, uz obaveznu najavu zainteresovanima za kupovinu sezonske ulaznice, omogućilo bi se da još jednom ne vidimo plava sedišta kada 45 minuta pred susret ulazimo u halu. Očuvala bi se tradicija i istorijski kontinuitet sa imenom Duška Vujoševića, ali i brojnim drugim legendama, te sezonama u kojima se borilo za odlazak na završni turnir, a i onima u kojima se klub grčio da ne bude baš najgora ekipa takmičenja. Jer "Pionir" je Partizan, kako po nadimku koji nezvanično opstaje kao tekovina jednog davno prošlog vremena, kulture, sistema i društva, tako i po svemu što je klub postizao u jednom od najslavnijih razdoblja svoje istorije. 

Partizan je "Pionir" i "Pionir" je Partizan. 

KK Partizan Evroliga Košarka KK Monako KK Bešiktaš Hala Pionir Beogradska arena TV Arena sport