NBA dobija dva nova tima: Ko može da završi u Sijetlu i Las Vegasu i kako će ekspanzija izgledati?

NBA liga je sve bliža istorijskom proširenju na 32 kluba, a Sijetl i Las Vegas izdvojili su se kao gotovo izvesne destinacije. Konačna odluka očekuje se do kraja 2026. godine, dok se sezona 2028/29. navodi kao najraniji realan termin za ulazak novih franšiza.

Sijetl već poseduje modernu "Klimat Pledž arenu", potrebnu infrastrukturu i ogromnu bazu navijača. Situacija u Las Vegasu nešto je komplikovanija jer još nisu izabrani vlasnička grupa i konačno rešenje za dvoranu. Nove franšize papreno će koštati vlasnike, ali visoka cena nije izazvala manjak potencijalnih kupaca, naprotiv.

Pre nego što počnu da se takmiče, novi klubovi moraće da sastave početne rostere putem posebnog ekspanzionog drafta. Tačna pravila još nisu usvojena, ali poslednji primer iz 2004. godine pokazuje kako bi čitav proces mogao da izgleda.

Tada je svaki od postojećih NBA klubova mogao da zaštiti najviše osam igrača, dok je Šarlot birao među svim preostalim košarkašima. Klubovi sa manje od osam ugovorenih igrača svakako su morali najmanje jednog da ostave nezaštićenog, a nova franšiza mogla je da uzme najviše jednog igrača iz svakog tima.

Zbog toga informacija da će klubovi moći da zaštite samo trojicu igrača nema uporište u dosadašnjoj NBA praksi. Ukoliko liga zadrži model korišćen prilikom ulaska Šarlota, zaštićeno će biti osam, a ne tri košarkaša.

Šarlot je 2004. morao da izabere najmanje 14 igrača, dok u prvoj sezoni nije mogao da koristi kompletan seleri kep, već samo približno dve trećine njegove vrednosti. Bobketsi su na kraju izabrali 19 košarkaša, ali su se prvenstveno opredelili za mlađe i jeftinije opcije umesto skupih veterana.

Sijetl i Las Vegas mogli bi da biraju naizmenično, uz pravilo da svaki postojeći tim može da izgubi samo jednog igrača. NBA ipak može da promeni broj zaštićenih košarkaša, minimalan broj izbora, finansijska ograničenja i tretman ograničeno slobodnih igrača.

Najvažnije je razumeti da klubovi neće nužno zaštititi osam najboljih igrača, već osam najvrednijih ugovora i razvojnih projekata. Zbog toga kvalitetan veteran sa ogromnom platom može da ostane nezaštićen, dok će slabiji košarkaš na povoljnom ruki ugovoru biti sačuvan.

Pošto bi ekspanzioni draft mogao da bude održan tek 2028. godine, danas nije moguće napraviti konačan spisak dostupnih igrača. Do tada će biti odigrana još dva NBA drafta, mnogi ugovori će isteći, a veliki broj košarkaša promeniće klubove. Ipak, projekcija napravljena prema sadašnjim rosterima otkriva koliko bi ponuda mogla da bude zanimljiva.

Među najzvučnijim imenima koja bi u ovom trenutku mogla da ostanu nezaštićena nalaze se Tre Jang, Dža Morent, Dieron Foks, Džoel Embid, Džoš Gidi, Džejlen Grin, Zak Lavin i Džordan Pul. Njihova dostupnost ne bi bila posledica nedostatka kvaliteta, već ogromnih ugovora, problema sa povredama, godina ili činjenice da njihove ekipe već imaju mlađe igrače na istim pozicijama.

Ipak, velika imena ne bi nužno bila i najbolji izbori. Embid bi Sijetlu ili Las Vegasu doneo status superzvezde, ali i preuzimanje jednog od najtežih ugovora u ligi za igrača sa ozbiljnom istorijom povreda. Slična dilema postojala bi oko Morenta, Foksa, Lavina i Grina.

Mnogo privlačniji mogli bi da budu Dajson Denijels, Herb Džouns, Benedikt Maturin, Zakari Risaše, Džered Mekejn, Majls Tarner, Malik Monk, Danijel Gaford, Santi Aldama, Donte Divinćenco, možda i naš Nikola Topić?

Posebno zanimljiva bila bi baš situacija Oklahoma Siti Tandera. Zbog izuzetno dubokog sastava, visine budućih ugovora i velikog broja mladih igrača, šampion Zapada mogao bi da ostavi nezaštićene Mekejna, Topića, Džejlina Vilijamsa, Tomasa Sorbera ili Beneta Stirca. Upravo bi takvi mladi i finansijski kontrolisani igrači predstavljali najvrednije mete novih klubova.

Ekspanzioni draft neće se svesti samo na direktno biranje košarkaša. Postojeći timovi moći će da ponude pikove i drugu imovinu kako bi Sijetl ili Las Vegas preskočili određenog igrača ili preuzeli neželjeni ugovor.

Klub koji želi da sačuva devetog važnog košarkaša mogao bi da novoj franšizi ponudi pika prve runde da ga ne izabere. Timovi opterećeni porezom mogli bi da daju dodatne pikove kako bi se oslobodili skupog veterana. Za Sijetl i Las Vegas takvi dogovori verovatno će biti jednako važni kao sami izbori.

Nove franšize dobiće mesta i na običnom NBA draftu, ali verovatno neće automatski imati pravo na prvog pika. Šarlot je 2004. unapred dobio četvrtu poziciju, a zatim je razmenom stigao do drugog izbora i uzeo Emeku Okafora.

Dolazak dva tima zahtevaće i novu podelu konferencija. Pošto Sijetl i Las Vegas geografski pripadaju Zapadu, jedan sadašnji član Zapadne konferencije najverovatnije će biti prebačen na Istok. Minesota je prvi kandidat, dok se pominju Memfis i Nju Orleans.

Ako pravila ostanu slična onima iz 2004, Sijetl i Las Vegas neće odmah dobiti ekipe pune najvećih NBA zvezda. Ipak, kombinacijom mladih igrača, korisnih veterana, preuzetih ugovora i dobijenih pikova moći će da naprave respektabilne rostere.

Ovo košarka nije videla: Magični dodir Nikole Jokića

Najbolja strategija neće biti uzeti najpoznatije ime, već pronaći igrače čija je vrednost veća od njihovog ugovora. Upravo zbog toga bi Dajson Denijels, Herb Džouns, Zakari Risaše ili Džered Mekejn mogli da budu vredniji temelji novih franšiza od nekoliko mnogo poznatijih, ali preskupih zvezda.